Svijet na mom dlanu: SRINAGAR (Kašmir)

GRAD U KOME STANUJE RAJ

Ovim istim drumom koji povezuje Srinagar sa Le¬hom, koji smo mi savladali za četrdeset sati, nekada se putovalo sedmicama. Ostao je tako zabilježeno:
”… Išli smo petnaest dana duž jugozapadne strane planinskog lanca Karakorum. Taj put je izuzetno težak i zamoran i na njemu ima mnogo raznih prepreka i opasnih strmina. Čovjek koji psmatra te planine, vidi samo stjenovite bedeme visoke osam hiljada stopa. Kada im se približi, vid mu se zamučuje, a ako bi mu se noga okliznula u trenutku kada bi htio da kroči naprijed, ništa ne bi moglo da ga zadrži…«
Ove riječi Gaoseng Faksianchuana decenijama su bile jedino svjedočanstvo o opasnom planinskom prevoju koji je povezivao dva svijeta. I dva vremena. Ali, o tome kasnije.

NOĆ U UDHAMPURU: Na putu od Nju Delhija prema kašmirskoj prijestolnici Srinagaru naše prvo konačište je bilo u Udhampuru. Sipila je dosadna sitna monsunska kiša. Bilo je kasno popodne i varoš je djelovala sivo i pospano. Glavna ulica bila je bez karakteristične istočnjačke živosti, iako je obrubljena brojnim trgovačkim dućanima u kojima se, obično, vode živahni trgovački razgovori. Iz kaljavih sokaka ne čuje se uobičajena dječija graja, nema prosjaka, ni musavih mališana što mahinalno prema strancima ispružaju ručice tražeći nezaobilazni bakšiš.
Naravno da je umor učinio svoje. Dvadeset i četiri sata neudobne vožnje po planinskim vrletima sveo je naš interes za Udhampur na bijednu šetnju od autobusa do neuglednog prenoćišta. Skuhali smo čaj, spustili se na postelju i zaspali.

Ujutro je osvanuo sunčan dan baš onakav kakav i priliči kada se slavi značajan praznik. Bio je ponedjeljak, 15. august – Dan nezavisnosti Indije. Prazničnu atmosferu osjetili smo već na ulici, kojom su promicala vedra umivena lica djevojčica i dječaka u čistim živopisnim školskim uniformama. U susjednom parku gradonačelnik Udhampura držao je dugi i dosadni govor. Zatim je podijelio nekoliko odlikovanja i priznanja. Odjeknuo je i svećani puščani plotun, a u istom času u zrak je poletio golemi zeleni balon sa Indijskom zastavom. Aplauz…
Nismo, na žalost, imali vremena da do kraja pratimo svečanost u Udhampuru. Morali smo dalje, jer nas je još uvijek odvajao dobar dio neizvjesnog puta od našeg cilja Srinagara i Leha.
VENECIJA SJEVERA: Šta se to najednom dogodilo sa surim reljefom koji nas je pratio gotovo još od predgrađa Nju Delhija?!
Za tili čas nestalo je sivih litica, prijetećih kanjona i mutnih bujica. Sa obzorja su nestala i jata zloslutnih pratilac, neugodnih leštnara. Uplovili smo među mheka zelena brda čiji vrhovi nisu dodirivati nebo i počivali u vlažnim monsunskim oblacima. Nestalo je, konačno, i oblaka. Iznad nas se razlilo ugodno plavetnilo, čisto, prozračno i okupano sunčevom pjenom. A ispod neba – raj!
To odista mora da je raj!

U zelenoj dolini lješkare rižina polja, predivni egzotični voćnjaci i jezero boje smaragda, što se doima poput najljepšeg cvjetnog vrta.
Mora tako da izgleda – raj!

A u raju – Srinagar, glavni grad Kašmira!
Nekada je ovuda vodio karavanski Put svile. Ovdje, upravo ovdje, u ovoj čarobnoj dolini umorni trgovci su se napajali ljepotom i izobiljem. Divlji osvajači čeznuli su za ovom prirodnom riznicom i sanjali o njoj u svojim najugodnijim snovima. Ali je nikada niko nije uspio da osvoji i pokori. Vladali njome – jesu, zlostavljali – jesu, terori sa li i mučili… Sve su to radili, ali pokorili nikada. Sloboda je zarobljena u dušama srdačnih ljudi Srinagara. Postala je dio njihovih bića i niko im je nije mogao oduzeti…
Srinagar je smješten na nadmorskoj visini od 1.730 metara. Najvećim dijelom leži na ljupkim jezerima Dal i Nagin i možda ga zato u svjetskim turističkim bedekerima profano nazivaju – Venecijom sjeverne Indije. No, grad je svoja krila raširio i s obe strane rijeke Jhelum, jedne od pritoka svetog Inda, najstarije rijeke indijskog potkontinenta. Podigao ga je prije više od dva milenija car Pravarasena Drugi ali su neko vrijeme nad njim gospodarili mogulski suvereni Ashoka, Mihirkula, Vikramaditya, čak i nomadski Huni iz centralne Azije. Otada Srinagar stasa. Danas se broj njegovih stanovnika vrtoglavo penje približavajući se cifri od — gotovo milion stanovnika!

U Srinagaru su najbolji trgovci Istoka. U Srinagaru žive najljepše žene Azije. U Srinagaru se ispreda najčuvenija vuna na svijetu, izrađuju najčudesnije rezbarije od trešnjinog drveta i oraha, pravi najmekša koža, štave najljepša krzna, postoje najčarobniji vrtovi s pravom nazvani – vrtovima ljubavi!…
Da, da, ovdje mora da stanuje – raj!

JEDINSTVENI VRTOVI: Iznad grada su uzdiže Shankaraharija Hil sa ostacima drevnog hrama starog više od dvije hiljade godina. Ta još uvijek dobra očuvana građevina koju su kroz minula stoljeća nazivali i Takhit, i Sulaiman, i Solomonov tron, a koju je podigao Ashokin sin Jaluka, najveći je vidikovac u okolini. S njenih kula opažane su daleke trgovačke karavane, osvajači i vojske, poplave i nevrijeme. S njenih filigranski izretbarenih otvora kašmirski pjesnici su skidali zvijezde, a srinagarski momci s čežnjom pogledali u snene odaje nesuđenih dragana. Samo su se silni mogulski imperatori naslađivali u čaroliji svojih cvjetnih vrtova.

U vrijeme kada nisu ratovali i osvajali, dakle još od vremena Ashoke, koji je u budizmu našao utjehu za krv koju je prolio na azijskim bojištima, mogulski imperatori su u svojoj prostranoj carevini podizali objekte za neko drugo sretnije vrijeme, a u slavu ljubavi i sreće. Njihova djela su i prekrasni vrtovi rasuti od Teherana do Tadž Mahala, ali najljepši su, kako to i pristoji, u rajskoj kašmirskoj prijestolnici.
U Srinagaru ih ima više, ali je najimpresivnšji Shalimar, koji je u spomen svojoj prekrasnoj ženi Nur Jahan, čije ime u slobodnom prevodu znači ‘Svjetlost Svijeta’ (a kako će drugačije?!), podigao veliki mogulski imperator Jehangir 1616. godine. Danas se taj jedinstveni cvijetni vrt s pravom naziva Vrtom ljubavi i već odavno je sastajalište zaljubljenih iz cijelog svijeta.
Nekoliko dan smo proveli na jezeru Dal. Lješkarili smo na ugodnim šiljtetima u ‘šikarama’ (gondole) i, nenavikli na takve ugođaje, činilo nam se da se sva ta ljepota dešava, nekom drugom, a nikako nama, pristiglim hodoljupcima sa Balkana. Srećom ili ne, uskoro smo morali krenuti za Leh, putem koji najviše podsjeća na – oštricu britve. Ko preživi, pričaće!…

Svijet na mom dlanu: SRINAGAR (Kašmir)

Ekspedicije, Novosti | 0 Comments